Začuđeni svatovi

Začuđeni svatovi

KRATAK OPIS I SADRŽAJ:

Na istočnoj istarskoj obali, na visokoj klisurini, na živom stancu, što se okomito iz mora diže, nagomilalo se do pedeset kuća gradića Lučice.
Gradić leži nad morem do četiri sto-tine stopa. Obala njegova zadivljuje svako oko svojom divljinom i tužnom ljepotom. Sva je strma, malo gdje pristupna. Kuk slijedi za golom brežinom, tajinstven ohoj nujno se zeleni do grebenasta rta, što se je ispružio u more kao hrapava jezičina.
Za rtom se otvara mrtva draga, a pod grdnim liticama bijeli se mali pijesak na plitkom žalu. Za uvalom di-žu se iz tamna mora grdne, prugaste i izbočene klisurine i hrapave grede, na kojima čuče gavrani i sivi golubovi. Nad samom površinom morskom mračni otvori vlažnih spilja bulje u zaljev. Kad voda naraste, prelijeva se u njih muklo bučeć. Dalje od mora zelene se rijetke šumice; niske omorike proviruju sred gruha i gromače. Među prezidima probijaju se iz kamena pojedine masline, a gdjegod ima ih više na okupu. Žutkasti potoci, izrovav-ši si korita među bočinama golih kukova, strmo se spuštaju u more, dijeleć jednu klisuri-nu od druge, koje ti se čine kao mrke tvrđave, kad ih motriš po noći s mora. Svaki se po-tok ljeti zasuši.
Začuđeni svatovi