Karanfil sa pjesnikovog groba

Karanfil sa pjesnikovog groba

KRATAK OPIS I SADRŽAJ:

Vani je zima. Sjever siječe nemilo motajući krupne pahuljice po ulicama, snijeg do koljena, s krova vise ledene svijeće. Kruta i ljuta, prava i zdrava je ima. Ja sjedim u svojoj sobi sam kraj plamteće peći, sjedim sam i prebirem malu žutu knjižicu. Malena je, ali puncata i mojemu srcu mila. To sijeva, to gori, to plamti, gotovo misliš da plamen iz požutjele hartije liže.
Deset puta proštio sam te vrstice i opet ih čitam. Tu ima duha, ima srca. A znate li tko je napisao tu malu siroticu? Nesretni "jezični doktor", kako Kranjci fiškalu vele, nesretni Franjo Prešern. A znate li čija je bila? Prešernova. No je li čudo da mi je mila? Gle, među žutim listovima i vijetka! Karanfil je, mislim, ili je bar bio. Ubogi cvijetak! Kako je stisnut, kako je žut! I nije šala.
Karanfil sa pjesnikovog groba