Jesen u gradu

Jesen u gradu

KRATAK OPIS I SADRŽAJ:

"Jesen je u gradu najljepša u parku
tu svaka klupa liči na barku
koja tiho siječe vode zlatnog mora,
pa, kad se uljulja od blagog šumora,
zastane ispod reda kestenova ..."
U Ilirskoj Bistrici, 1999. godine Ismet Bekrić napisa između ostalog: "Već punih sedam godina nisam pod krošnjama svojih kestenova i na obalama svojih zavičajnih rijeka; nisam tamo, a tamo sam sve više, u snovima, u sjećanjima, u stihovima, napisanim i nenapisanim, u svojim knjigama. I budan, ponovo sanjam - ulicu, sokake, dvorišta, bašče i proplanke moga djetinjstva, tamo, u rodnoj Banjaluci, tamo, na Pobrđu, gdje se grad blago uspinjao prema Laušu, Pučilama i Šibovima. Tamo mi je bilo najljepše, tamo su zajedno s bagremima počele cvjetati i moje prve pjesme, da bi i danas, nakon punih četrdeset godina, tražile odsjaje i radosti tog sretnog života, tog djetinjstva što živi samo u snovma i slikama koje i budan vidim kroz sivilo prognaničke svakodnevice."
Jesen u gradu